22. svibnja 2016.

Pisali su o nama: Info zona - Umjetnost, aktivizam - A. Giuliano!

U organizaciji queerANarchive-a na ovogodišnjem Platformatu gostovao je Andrea Giuliano. Tim povodom Info zona objavila je razgovor s talijanskim umjetnikom i aktivistom. Prenosimo tekst u cijelosti.






Andrea Giuliano umjetnik je i aktivist čiji rad obuhvaća različite sfere – i umjetnosti i aktivizma: od fotografije do performansa, od borbe za LGBTI prava do rada s beskućnicima i izbjeglicama, a njegova je trenutna adresa nakratko splitska. Andrea, naime, u organizaciji queerANarchivea i u sklopu Festivala nezavisne kulture Platformat proteklih nekoliko dana vodi radionicu koja će rezultirati upravo umjetničko-aktivističkim video-teatar performansom. Rezultat njegova rada s lokalnim umjetnicima i aktivistima moći će se vidjeti 20. svibnja u 20 h u Galeriji Praktika Doma mladih, a upravo je to bio povod za razgovor s njim – i o radionici u Splitu i o njegovu aktivističkom radu.

Queer verzija Beckettove Zibanke

Budući da se performans temelji na monodrami Zibanka Samuela Becketta, prvo je pitanje bilo usmjereno na odabir upravo Becketta i na koncept koji će se na radionicama pokušati realizirati. - Beckett me oduvijek fascinirao i htio sam raditi na nečemu što je Beckett napisao, a Zibanka mi je jedan od najdražih njegovih komada. Cilj mi je ovim radom reinterpretirati je tako da je povežem sa svojim aktivističkim radom, koji je važan dio mojeg života. Zato sam odlučio napraviti queer verziju Zibanke – najavio je Andrea.

S obzirom na to da je Zibanka monodrama u kojoj je jedini lik jedna žena, svi sudionici radionice, objasnio je Andrea, predstavit će jedan segment njezina identiteta. - Koncept je prilično jednostavan: htio sam početi od marginalizacije i diskriminacije koje vode do toga da pojedinac mrzi sam sebe. Sve su to vrlo popularne teme kod Becketta. Teške su , ali su i neizbježan dio ljudskog postojanja. Svi se barem jednom u životu osjećamo usamljeno, nesigurno, bezizlazno… Ne znamo kamo ići, što čekati. To je bilo vrlo lako povezati s aktivizmom u polju LGBTI grupa, beskućništva, izbjeglica ili drugih polja. Značenje osjećaja izolacije, nepripadanja svijetu u kojem živimo lako se može prevesti u Beckettova djela. Sva Beckettova djela odišu osjećajem napuštenosti i nečega što je bilo, a što više ne postoji i zato me on privukao za progovaranje o aktivizmu – objasnio je.

Većina manjinu često doživljava kao - smeće

Pritom je za Andreu splitski Dom mladih izvrsno okruženje za ono što želi izvesti. - Kad sam vidio splitski Dom mladih, kad sam prošao kroz taj golemi kompleks, koji mi je predivan, zaključio sam da je to savršeno mjesto za Zibanku. Beton, oblaci nad zgradom, gomila prozora koji gledaju u prozore nekolicine stanova u okolnim zgradama – sve to može predstavljati nijemo društvo, ali i osjećaj bezizlaznosti. Naša interpretacija Becketta bit će zgusnuta u nekih 15 minuta pa ćemo se koristiti brojnim simbolima, kao što su beton i vreće za smeće. Zašto vreće za smeće? Jer ih je lako pronaći, jer sjaje pa aludiraju na izvorni tekst u kojem žena nosi finu crnu haljinu, jer mogu biti i seksi, ali svejedno su to još uvijek samo vreće za smeće, a različite društvene manjine upravo se tako doživljavaju – kao smeće. Koristit ću ih u tri boje: crnoj, sivoj i ružičastoj, a likovi će izgledati tako da aludiraju na neko postapokaliptično vrijeme a šminka će im biti u tonovima njihova okruženja.

Budući da se uz Beckettova djela vežu apsurd, rasap svijeta i fragmentacija identiteta pojedinca, zanimalo nas je osjeća li se i on sam kao aktivist ponekad kao Beckettov lik. - Definitivno. I vjerujem da se svi aktivisti u svakom polju osjećaju tako barem ponekad – potvrdio je naglasivši da je upravo to još jedan od razloga zašto je u svoj rad htio uključiti Becketta.

Prijetnje smrću zbog aktivizma

Kako je upoznat s „nedovršenom“ pričom splitskog Doma mladih, kao i s teškim položajem nezavisne kulture i civilnog društva u Splitu i Hrvatskoj općenito, podijelio je svoja iskustva iz Mađarske i Italije, koja zapravo nisu mnogo drugačija od hrvatskih. Štoviše, u njegovu su slučaju poprilično strašna. - Dok sam djelovao u Mađarskoj, tamošnje vlasti u osnovi su napravile sve kako bih napustio zemlju. Kao aktivist sam primio stotine prijetnja smrću, bio sam izložen govoru mržnje, fizičkim napadima, pa i životnoj opasnosti. Kad sam policiji prijavio one koji su mi prijetili, policija nije učinila ništa. Tada sam shvatio da više nemam što raditi u takvoj zemlji i vratio sam se u Italiju.

Na pitanje je li ga strah baviti se aktivizmom s obzirom na mađarsko iskustvo, odgovorio je iduće: -Nekad sam se bojao, ali više se ne bojim, sad sam samo ljut. Zato sam odlučio svoj slučaj pokušati dovesti do Suda za ljudska prava u Strasbourgu i upravo s odvjetnikom radim na pripremi u nadi da će biti prihvaćen.

Platformatu i Domu mladih ne manjka kreativnosti

Ipak, unatoč nestabilnoj političkoj situaciji u cijeloj Europi i unatoč vjetrenjačama s kojima se kao aktivist mora boriti, za razliku od onog Beckettovog, Andrein je pogled na svijet ipak optimističniji a to između ostalog duguje činjenici da je u prilici surađivati s ljudima koji ne gube volju i strast, ni prema umjetnosti ni prema aktivizmu, a s takvim se ljudima susreo i u splitskom Domu mladih. - Oduševljen sam ovim mjestom, ovdje vidim mnogo kreativnosti. Ne znam koje su ciljeve organizatori Platformata sebi postavili, ali mogu im samo poručiti da ne odustaju i da ne prestanu s radom jer ono što rade može imati samo dobre rezultate. Ljudi uživaju, sretni su što sudjeluju u aktivnostima Festivala, pa i u mojoj radionici, imaju puno interesa, a pokazuju i inicijativu, bez koje bi moj rad s njima bio nemoguć.

Only Window kao upozorenje

U izvornom se Beckettovu tekstu Zibanke pojavljuje u jednom trenutku nada. Žena gleda kroz prozore u nadi da će ugledati nekoga nalik sebi. Kroz jedan od jedinih prozora ugleda nekog nalik sebi, no i taj netko osjeća se usamljeno i izolirano, kao i ona, dakle prekasno je da se nešto promijeni, odakle i naziv projekta Only Window – objasnio je Andrea kako je performans dobio ime.

- Iako sve ove teme mogu zvučati mračno, pogotovo usred proljeća i u ovom gradu kojem sunca ne nedostaje, ja ih ne vidim takvima. Vidim ih kao političke i svježe s obzirom na svijet u kojem živimo i o tome treba govoriti. Ne očekujem da ćemo spasiti svijet, ali očekujem da ćemo otvoriti temu marginalizacije i okvira koje zadaju društvene norme, odnosno do kojih sve negativnih posljedica te dvije stvari mogu dovesti – rekao je Andrea pozvavši sve da 20. svibnja u 20 h dođu u Dom mladih i pogledaju kroz prozor koji su stvorili on i polaznici radionice.

Nema komentara:

Objavi komentar