4. prosinca 2018.

U petak, 7. studenog u 20 sati u Galeriji Kluba Kocka otvara se izložba multimedijalnog umjetnika Darka Škrobonje. Izloženi radovi dio su šireg umjetničkog istraživanja koje se odvija kao potraga za autentičnim i specifičnim motivima u lokalnoj sredini a u ovom postavu prevladava motiv križa kojeg autor pronalazi kako u sferi javnog tako i privatnog.



Radovi izložbeni pod zajedničkim nazivom Grad križeva dio su šireg autorskog istraživanja koje polazi iz želje vizualnog umjetnika Darka Škrobonje da pronađe sliku koja predstavlja grad u kojem živi, ne sliku grada s razglednice i grada kao turističke destinacije, već sliku koja bi predstavljala ono autentično i specifično za jednu lokalnu sredinu, konkretno za grad Split, ali koja istovremeno funkcionira i u širem suvremenom mediteranskom kontekstu, u okviru kojeg se ovo istraživanje i odvija.
U tom vizualnom istraživanju autor često nailazi na motiv križa te ga uzima kao centralni motiv oko kojeg razrađuje ovaj postav. Kao takav on dominira postavom na video snimci križa na Marjanu, kao što i taj stvarni križ dominira vizurom grada. Iz tog javnog konteksta dominacije simbola nad prostorom autor naglo prelazi u sferu intimnog i privatnog. To drastično sukobljavanje dvije sfere u samom odabiru radova ovog postava nameće razmišljanje o njihovim odnosima u svakodnevnom životu. Na fotografijama iz sfere intimnog i privatnog motiv križa postaje životan i tjelesan, ponavlja se u ukrštenim rukama starije osobe, križićima upisanim u tablete te ukrštenim spolovilima. Drugi video rad, prikazujući jednu nesvakidašnju seksualnu praksu samodiscipliniranja, stavljen u odnos s ranije spomenutim videom te ostalim fotografijama, odnose prostorne i društvene dominacije križa promatra iz perspektive discipliniranja, samodiscipliniranja.

U formalnom smislu sam križ postaje i kompozicijski element na fotografijama pa se na ovo umjetničko istraživanje može gledati i kao istraživanje formalnih karakteristika fotografije mladog autora, istraživanje koje će svoj puni smisao dobiti tek kroz naredne izložbe ostalih tema koje su se otvorile kroz ovo istraživanje.

Darko Škrobonja rođen je 1986. godine u Splitu gdje 2005. godine završava II. jezičnu gimnaziju. Godine 2010. završava školu filma Kino klubu Split nakon čega upisuje Umjetničku akademiju u Splitu, smjer Film i video. Godine 2012. odlazi u Njemačku u HBK Braunschweig kao Erasmus stipendist i uspješno polaže ljetni semestar u klasi prof. Corinne Schnitt i prof. Candice Breitz. Godine 2013. postaje sveučilišni prvostupnik Filma i videa, a godine 2016. završava diplomski studij Medijske umjetnosti na UMAS-u. Kao student izlagao je na više grupnih izložbi u Hrvatskoj i Njemačkoj među kojima je i 38. Splitski salon s radom „Baba“, 2015. godine, pod mentorstvom prof. Mirka Pivčevića, imao je prvu samostalnu izložbu fotografija, “Nasip” u galeriji Bez Naziva. Iste godine imao je i drugu samostalnu izložbu, “Miro” u Galeriji umjetnina u Splitu u sklopu projekta Fast Forward. Godine 2016. Izlagao je seriju fotografija na grupnoj izložbi Almissa open art festivala u Omišu te radio na realizaciji i foto dokumentaciji projekta “DO IT” u Galeriji umjetnina u Splitu. Godine 2017. imao je svoju treću samostalnu izložbu, “Sade Sati” u galeriji Galić u Splitu, izlagao je u galeriji Greta u Zagrebu na grupnoj izložbi “Osmi dan” i sudjelovao na grupnoj izložbi “Entropija grada” u HNK Split na 63. Splitskom ljetu. Godine 2018. izlaže “Sade sati” u galeriji Greta i Botaničaru u Zagrebu. Autor je, kamerman i direktor fotografije za više kratkih igranih i dokumentarnih filmova.
qIZLOŽBE redovni su program kolektiva queerANarchive koji doprinosi formiranju queer diskursa u gradu Splitu.

queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture. Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center u Visbyju (2014.) i međunarodnom projektu Young Queer Europe (2015.-2016.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.) i Organ vida, Zagreb (2017.).

Program qIZLOŽBE realizira se uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH i Grada Splita. Rad kolektiva financijski podržava Zaklada Kultura nova.

26. studenoga 2018.

Kontakt na 34. festivalu LGBT filma u Ljubljani



Kratki film Kontakt, autora Malog iz Lifta, nastao na radionici Uzajamnost bivanja - pejzaži queer srodstva realizirane u sklopu programa qRADIONICE/Čudna mlada Hrvatska, pod metnorstvom vizualne umjetnice Mashe Godovannaye i Tihane Mandušić uvršten je u službeni program 43. festivala LGBT filma u Ljubljani. Projekcija filma održat će se 29. studenog 2018. godine u Slovenskoj Kinoteci.


Kontakt from queerANarchive on Vimeo.

Film je realiziran u koprodukciji s Kino klubom Split. Program qRADIONICE/Čudna mlada Hrvatska realizira se uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH i Hrvatskog audiovizualnog centra. Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada kultura nova.


20. studenoga 2018.

queerANarchive na 50. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva

Kroz umjetničko istraživanje kolektiva queerANarchive (ne)vidljivi tragovi jedne povijesti nastao je i kratki dokumentarni film Nemoj da ti bude neugodno (2017.). Film je ušao u natjecateljski program 50. Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva te je na rasporedu za prikazivanje u prvoj revijskoj projekciji zakazanoj za petak, 23. studenog u 19 sati.

Film u cijelosti možete pogledati i na Vimeo kanalu kolektiva queerANarchive.



Umjetničko istraživanje (ne)vidljivi tragovi jedne povijesti provedeno je u 2016. i 2017. uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Splita i Grada Zagreba. Film je nastao u kooprodukciji s Kino klubom Split.
Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova.


19. studenoga 2018.

qRADIONICA - Sam svoj letak

Radionica izrade letaka u tehnici sitotiska održat će se u srijedu 21. studenog od 18 do 20 sati u tiskari u Garaži Kluba Kocka (ulaz kroz portu Doma mladih).




Ako za svoje programe želite ručno izradit letke, kako se to radi naučit ćete na primjeru izrade letaka za idući Zvjerinjak na kojem ide i promocija nove sezone lezbijske web serije Maništra pomidore. Ako pak imate neki svoj program za koji bi izradili letak potražite nas u tiskari u utorak 20. studenog u 18 sati ili se do onda javite na mail tonci@qsport.info ili mob 0921009999.


Nakon radionice u srijedu, od 20 do 21 sat, tiskara otvara svoja vrata svim posjetiteljima Punk domjenka za brzo upoznavanje s radom tiskare i mogućnostima izrade svojih materijala u njoj.





Radionica letaka di je programa qRADIONICE kolektiva queerANarchive. Program se odvija uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH, a rad kolektiva financijski podržava Zaklada Kultura nova.

Dnevnički odlomci pedera i njegovih prijatelja

Povodom izložbe Odlomci iz Pedera Sholema Krishtalke u Galeriji Kluba Kocka Marino Čajdo napravio je intervju s umjetnikom za Vox Feminae. Intervju prenosimo u cijelosti. 




Prošli je tjedan u splitskoj galeriji Kluba Kocka, u produkciji kolektiva queerANarchive, otvorena izložba ilustracija autora Sholema Krishtalke pod nazivom ‘Odlomci iz Pedera’. Izložba kombinira tekst Larryja Mitchella ‘Pederi i njihovi prijatelji između revolucija’ s ciklusom ilustracija Krishtalke pod nazivom ‘Berlinski dnevnik’ koji tematizira svakodnevicu gej života danas.

Berlinski dnevnik Sholema Krishtalke bilježenje je svakodnevice u tehnici crteža i slike, počevši od 2013. kada je autor iz Toronta preselio u Berlin. Potraga za stanom, posjet ambulanti, barovi i seks klubovi, intimni susreti, traume i tužni trenutci te potraga su autora za vlastitim identitetom kao i identitetom gej zajednice unutar koje se kreće neki su od motiva serije radova. A njihovo bilježenje istovremeno je afirmacija banalnog kao i onog specifičnog za jednu zajednicu koja je iz perspektive dominantnih diskursa i ideologija, zajednica drugog i drugačijeg, izopačenog i egzotičnog.

S radom Sholema Krishtalke prvi put sam se susreo na jednom od portala za popularnu kulturu nedugo nakon svog prvog posjeta Berlinu, i kao mnogi ostao očaran ilustracijama i vjernošću kojom prikazuje (queer) Berlin. Stoga mi je otvorenje izložbe u Splitu, čija mi je organizacija potpuno promakla do pred dan otvorenja, bila izvrstan povod za razgovor s ovim umjetnikom.

Kako je proteklo otvorenje izložbe prošlu srijedu?
Dobro, čini se. Održao sam mali govor studentima lokalnog sveučilišta, a sasvim slučajno su naišli i neki neočekivani gosti. U klubu pored galerije je bila noć rakije, pa je sve skupa bilo zabavno iskustvo otvaranja moje izložbe i hrvatskih pjesama iz nekog drugog vremena u pozadini.

A publika? Je li bilo queer ekipe?

Nisam mogao prepoznati, da budem iskren. 🙂

Kako si došao na potrebu da vodiš dnevnik u obliku ilustracija? Jesi li ikad pisao dnevnik?

Kao i većina, prvi sam pisani dnevnik vodio kao tinejdžer. Danas je taj dnevnik na dnu neke kutije, mislim da ga više nikad ni ne želim vidjeti. Prije pet godina sam se preselio u Berlin i to je bio prijeloman trenutak u mom životu jer sam napustio Kanadu istraumatiziran prekidom dugogodišnje veze. U tom smislu novi život u Berlinu bio je eksperiment kakav prije nisam napravio. Nisam imao plan, nisam imao veze, niti viziju kakva će mi biti budućnost. Imao sam dovoljno novca za tri mjeseca života…

Istovremeno, htio sam imati vlastitu dokumentaciju tog perioda života. Ne vjerujem fotografijama, oduvijek crtam i slikam a ilustracije su mi puno bliže nego fotografije. Odlučio sam čitav taj događaj doživjeti kao neku vrstu umjetničke rezidencije. Pa i da sam morao otići nakon tri mjeseca, imao bih neku zabilješku vremena koje sam proveo tamo. Originalno sam radove objavljivao na svom webu, a potom su se samo proširili na druge siteove i društvene mreže.

Koliko dugo nastaje jedno sjećanje, i kako se uopće odlučiš koje će situacije završiti u dnevniku?

Svaki trenutak s kojim posebno rezoniram, dobar ili loš, sretan ili nesretan, moram zabilježiti. Inače ne mogu crtati na osnovu referenci od fotki. Naime, u Berlinu je na najinteresantnijim mjestima zabranjeno fotografirati zbog strogih zakona o privatnosti. Zato mi mozak dokumentira situacije.

Kada sam prvi put krenuo s dnevnikom trebalo bi mi i do par dana po anegdoti. Kasnije sam pronašao posao i postalo je teže raditi tako brzo. A i ilustracije su postale kompliciranije i počele mi oduzimati više vremena.

Koliko je zasad priča u dnevniku? Neke su i objedinjene u manja izdanja knjiga ilustracija…

Dnevnik se značajno promijenio u zadnjih pet godina. Narativ mu je danas puno opušteniji i impresionistički, nije toliko filmski kako je bio u početku. Trenutno ga čine 53 poglavlja koja se povremeno objavljuju objedinjena u manja izdanja, zahvaljujući financiranju jednog kolekcionara koji je htio da dnevnici ožive u fizičkom obliku.

Dnevnici su jako dobro prihvaćeni kako u kulturno-umjetničkim krugovima tako i unutar same queer zajednice. Što misliš zašto su svima toliko bliski?

Uvijek me to iznenađivalo. Ljudi me znaju zaustaviti na ulici ili u bircu i prepoznati. Mislim da je to zbog toga što je bol prekida i gubitka svatko prošao jednom u životu, svi imamo jednu takvu priču. I mnogi su prošli kroz sličnu migraciju kao i ja. A Berlin, možda sam u krivu, je grad trenutka više od bilo kojeg drugog mjesta u kojem sam bio.

Umjetnički… Odgovor je donekle egoističan, što je okej jer imam pomalo ego i znam što radim. 🙂 Crtam čitav svoj život, razmišljam dosta o svakoj ilustraciji, kako će se primiti, što će prikazati… Taj moment perfekcionizma utječe na moj rad, sila je koja sve pokreće. Baš sam na otvorenju spominjao istu stvar: želim od ilustracija stvoriti arhiv ili kakvu mapu. Ne nužno fizičku već emotivnu.

Ono što pokušavam postići kroz svoj rad je magični, kemijski proces u kojem nije toliko bitno da ljudi vide što sam doslovce radio u nekom trenutku nego da osjete ono što sam osjećao. Moj rad uzima nešto što nema fizičku supstancu, osjećaje kojima daje formu kroz olovku, tuš, gvaš, …


Misliš li da bi se dnevnici dogodili da si odlučio živjeti negdje drugdje? Kako je odluka uopće pala na Berlin?

Postoji banalan i nebanalan odgovor na pitanje.

Često sam putovao u Berlin turistički i pritom osjećao duboku povezanost s gradom, što je istovremeno ironično i smiješno… Što znaš o gradu kao turist? Kao turist nikad nisam izlazio u klubove, nisam ni znao za Berghain koji je okosnica queer života ovdje. I svejedno sam znao da moram biti tu i raditi nešto tu.

Pokušao sam doputovati na različite načine: poslom ili umjetničkom rezidencijom. Onda se desio prekid i raspad dotadašnjeg života te sam shvatio da je to pravi trenutak da se preselim. Mogao sam otići bilo gdje. Dosta sam razmišljao o Chicagu koji mi je drag grad. Međutim, Kanađani mogu besplatno doći u Berlin, viza se ne plaća. Da bih se preselio u SAD mi je trebalo bar tri tisuće dolara. Eto, banalan i nebanalan razlog.

Projekt 5/5 offshot je dnevnika i uključuje portrete. O čemu se radi?

Magazin WdW Review me angažirao na ilustracijama za svoje online izdanje. Kako se radi o magazinu koji primarno tematizira komunikaciju i diskurs sam se odlučio dokumentirati razgovore sa svojim prijateljima. Ilustracije su se objavljivale svakih nekoliko tjedana, a ja sam radio sekvence od 15 sekundi u 5 slika. Volim da sve što radim bude povezano u cjelinu, pa sam se nadovezao na ‘Berlin Diaries’ u ovom malo drugačijem kontekstu.


Važan dio izložbe u Splitu je i popratni tekst uz radove, preuzet iz djela The Faggots and Their Friends Between Revolutions Larryja Mitchella. Kako se tekst i tvoje ilustracije nadopunjuju?

Na Pedere i njihove prijatelje sam naišao još dok je dnevnik bio u nastajanju i kad nisam bio siguran kako će izgledati. Djelo mi je govorilo mnogo o queer politikama i queer zajednici. Tako da danas tu knjigu shvaćam kao svojevrsnu etiku i politiku samoodrživog svijeta kojeg zagovaram u ilustrativnom dnevniku. Izložba je postavljena da svaki od crteža prati jedna stranica knjige, i tako proučavam kako jedno i drugo djelo funkcioniraju zajedno.

U jednom intervjuu si izjavio da se opireš terminu „gaj umjetnosti“ i „gej umjetnika“. Da ti više paše queer… Što je queer umjetnost za tebe?

Odrastao sam u 90-ima, u jeku queer teorije i trećevalnog feminizma. Iako ja evidentno jesam gej cis muškarac, na osobnoj sam razini mnogo uložio u riječ queer kao alternativu homonormativnosti i iz prkosa homokapitalizmu. S idejom queera se mogu poistovjetiti.

Riječ „queer“ je čudna i teška, na način na koji termin „gej“ nije. A ja volim biti čudan i težak. Gej umjetnost nije ni čudna ni teška. Recimo, ja jako volim jako ilustracije Tom of Finlanda, međutim one su samo jako gej. Nema previše supstance u njima. Ničemu se ne opiru, ništa ne propitkuju. Ali su lijepe.

Ono što ja želim raditi mora biti više od toga. Postoje gej i seksualni momenti u dnevniku, ali ja kad crtam seksualnost to nije samo vizualno, nije pornografija. Ne želim da gledatelj vidi što sam vidio već osjeti što sam osjetio. Osjećaj je mnogo kompliciraniji za prenijeti.

Da proširim metaforu: vidjeti je gej, osjetiti je queer.

Posebno mi je za oko na tvom webu zapeo tarot kojeg si ilustrirao. Kako je došlo do tog projekta?

Da, pravi sam vještac. Bavim se tarotom od svoje šesnaeste godine. Za vrijeme prekida i dok sam se pripremao za selidbu trebao sam nešto da mi ruke budu zaokupljene. Nisam se mogao fokusirati na uobičajeni rad jer su mi mozak i srce divljali. Htio sam nešto mehanički i jako poznato, o čemu ne moram previše razmišljati. Oduvijek sam htio napraviti svoj deck. Napravio sam par crteža, skenirao ih i spojio ih digitalno.

Ilustracije iz dnevnika karakterizira i svojevrsna „normalizacija“ gej identiteta i života…

Nadam se. Da, u dnevniku postoje trenutci divljeg partijanja, seksanja u saunama… Ali tu su i trenutci mene kako se vozim u podzemnoj, gledam kroz prozor ili gol šetam po stanu i češem se po dupetu… Vjerujem u vrijednost svjetovnog i svakodnevnog.


Koliko je Berlin, kao multikulturalan grad, izoliran od aktualnih događaja na društvenoj i političkoj klimi Europe, posebno u kontekstu izbjegličke krize i jačanja nacionalizma te porasta desnog populizma?
To svakako utječe na zajednicu. Njemačka danas, po prvi put od kraja Drugog svjetskog rata, ima eksplicitno nacionalističku stranku u parlamentu. Čitava politička platforma je anti-izbjeglička, nacionalistička, stupanj utjecaja na ljude postaje ne nužno šokantan (jer ako obraćamo pažnju na povijest nije iznenađujuće da se ljudi mrze bez ikakvog razloga) ali svakako zastrašujuć.

Kulturna i umjetnička scena radi puno da se tome odupre. Nedavno je slavljen dan ujedinjenja Njemačke, što je recimo neki ekvivalent Danu nezavisnosti. Moji prijatelji su imali vokalni performans ispred brandenburških vrata gdje su pjevali njemački ustav. Čuti ustav kako ga se izgovara naglas, od potpuno različitih skupina ljudi jednoj velikoj masi je bio predivno. Ta kritičnost još uvijek postoji u Njemačkoj i u Berlinu, te je razlog za nadu.

Svoj doprinos sam dao kroz nekoliko ilustracija koje prikazuju izbjeglice kako uče njemački jezik. Izbjeglička kriza desila se dvije do tri godine nakon što sam doselio ovdje. Da budem iskren, ne znam koliko je i je li utjecalo na queer život u Berlinu. Znam mnoge koji rade s izbjeglicama, žive s njima ili im pomažu da ih se spoji s queer organizacijama ako se radi o toj populaciji. U Berlinu je gej, queer i generalno zajednica napravila mnogo da se izbjeglice integrira u grad. Nije imalo vidljiv utjecaj da mogu reći… Najvećim dijelom zato što izbjeglice se ne socijaliziraju zajedno s ostatkom većinski bijelog Berlina.

Da se vratimo malo na dnevnik… Ima li neki trenutak kada će on ispuniti svoju svrhu? Planiraš li ga ikad prestati crtati?

Ne, iako se vizualno i narativno mijenjao kroz godine. Radi se o impulsu da stvaram arhiv svog života, dokumentiram svoje veze i svoju zajednicu. Bit ću sretan ako mogu raditi ovo do kraja života.

Dnevnici su inače jako privatni, ljudi ih ne pokazuju često, ako ikome. Ti nemaš problem da svi sve znaju?

Kad crtam, ne radim ga za nikoga drugog osim za sebe. Ne razmišljam o tome kako će ga drugi ljudi vidjeti. Povremeno sam bio i u nevolji radi prikazanog. Ovo je ono što želim raditi u svojoj umjetničkoj praksi. Kao umjetniku, jedini siguran prostor iz kojeg mogu govoriti je moj vlastiti. Da je moj rad o nečemu drugom, apstraktnom, nerazjašnjenom i konceptualnom bi mi bilo neodgovorno.

Uvijek sam zainteresiran za rad drugih ljudi koji dolazi iz ekstremno osobnog. Ovo je najiskreniji način na koji ja mogu stvarati. Umjetnik sam i želim da ljudi vide to što radim, a dnevnik je posljedica toga. Kada sam ga započeo raditi nisam imao ideju niti nadu da će ga itko vidjeti. Preselio sam se u Berlin bez ikakvih veza u umjetničkom svijetu. Ideja da ću ikad imati nekakvu izložbu nije mi bila na kraj pameti. Ovo je moj način da čuvam svoja iskustva i osjećaje. U međuvremenu se proširio diljem svijeta, ljudi su ga vidjeli, mnogi ga vole… To mi je nevjerojatno. Ali posve sekundarno.


8. studenoga 2018.

Fotke s otvaraja izložbe Odlomci iz Pedera

Izložba autora Sholema Krishtalke Odlomci iz Pedera otvorena je 7. studenog u galeriji Kluba Kocka. Otvaranju je prethodio razgovor umjetnika sa studenticama Filozofskog fakulteta u Splitu, s Odsjeka za povijest umjetnosti u formatu qružoka. 

Kroz crteže i slike iz ciklusa Berlinski dnevnik autor tematizira svakodnevicu gej života u Berlinu danas. Kombinirajući radove s prijepisima odlomaka SF fantastičnog romana Pederi i njihovi prijatelji između revolucija naglašava čarobnost zabilježenih trenutaka kao i njihovu arhivsku važnost. 

Izložba se može razgledati do 16. studenog radnim danom od 20 do 24 sati.

















3. studenoga 2018.

Čarobni berlinski pederluk

Izložba autora Sholema Krishtalke Odlomci iz Pedera kroz crteže i slike iz ciklusa Berlinski dnevnik tematizira svakodnevicu gej života u Berlinu danas. Kombinirajući radove s prijepisima odlomaka SF fantastičnog romana Pederi i njihovi prijatelji između revolucija autor naglašava čarobnost zabilježenih trenutaka i njihovu arhivsku važnost. Izložba se otvara u srijedu, 7. studenog u 20 sati, u galeriji Kluba Kocka, te se može razgledati do 16. studenog radnim danom od 20 do 24 sati.





Berlinski dnevnik Sholema Krishtalke bilježenje je svakodnevice u tehnici crteža i slike, od kako je autor iz Toronta 2013. godine preselio u Berlin. Potraga za stanom, posjet ambulanti, barovi i seks klubovi, intimni susreti, traume i tužni trenutci potraga su autora za vlastitim identitetom kao i identitetom gej zajednice unutar koje se autor kreće. A njihovo bilježenje istovremeno je afirmacija banalnog kao i onog specifičnog za jednu zajednicu koja je iz perspektive dominantnih diskursa i ideologija, zajednica drugog i drugačijeg, izopačenog i egzotičnog. Prilikom izložbe u Splitu autor slike i crteže iz dnevnika izlaže zajedno s prijepisima odlomaka romana Pederi i njihovi prijatelji između revolucija (Larry Mitchel, 1977.). Premda je roman žanrovski radikalna gej SF fantastika, nastao u periodu nakon Stonewalla a prije epidemije AIDS-a, on je istovremeno dokument svog vremena, društvenih konstalacija jedne zajednice između njene dekriminalizacije i pravne normalizacije koja je slijedila. Suočavajući vlastite dnevnike s ovim romanom autor ne samo da razotkriva čarobnost unutar zatečene svakodnevice, već nameće promatranje vlastita rada u širem kontekstu društveno-političke stvarnosti u kojoj dnevnici nastaju te rada kao dokumenta po kojem će ta ista zajednica čije postojanje autor bilježi biti zapamćena. Tu se otvara pitanje i dokumentarističkog pristupa o kojem autor stav zauzima odabirom samog medija. Bilježenje svakodnevice crtežom i slikom, a ne npr. fotografijom, vrača nas na čarobnost trenutaka koje autor, stvarajući narative dnevnika, predlaže kao dokument postojanja jedne zajednice.


Sholem Krishtalka (www.sholem.ca) umjetnik je i pisac s trenutnim boravištem u Berlinu. Crtanje i slikanje tehnike su u kojima stvara, a osim slike i crteža radove objavljuje u formama umjetničkih knjigza, fanzina i drugih kombiniranih formi. Izlagao je u Kanadi, Sjedinjenim američkim državama i Europi; tekstove je objavljivao u nizu međunarodnih online i tiskanih publikacija.


Izložba Odlomci iz Pedera Sholema Krishtalke realizirana je u sklopu programa qIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive. Kustos programa je Tonči Kranjčević Batalić.Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita, te u partnerstvu s Koalicijom udruga mladih. Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova.

19. listopada 2018.

Dom

Katarina Šoškić će skicu umjetničkog istraživanja na Domu mladih predstaviti javnosti u subotu, 20. listopada, s početkom u 18 sati u Beton kinu Doma mladih.



Katarina Šoškić umjetnica je koju zanima moć slike, način na koji narativne vrijednosti slike mogu biti u funkciji propitivanja dominantnih društvenih struktura. U Split je pozvana povodom festivala nezavisne kulture i umjetnosti Platformat gdje istražuje Dom mladih, odnose arhitekture i nezavisne kulture koja se tu razvila, ali i odnose Doma i njegove okoline, susjedstva, kao i šireg društvenog konteksta. U to istraživanje autorica ulazi kao “outsider” te joj se otvaraju nove perspektive na koje stalni korisnici Doma često ni ne obračaju pažnju. Kroz tu poziciju promatra i poziciju umjetnika u društvu, a koristeći medij fotografije i videa kao alate istraživanja autorica također propituje i same specifičnosti medija, dovodeći u pitanje mogućnosti same slike kao medija prenošenja cijelovite poruke vlastita istraživanja, te ga komplemntira tekstom.

Katarina Šoškić doktorantica je na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, u području umjetničkih istraživanja, od listopada 2016. godine. Kroz doktorsko istraživanje bavi se turizmom i turističkim zonama europske obale, kao i širenjem polja fotografije i fotografskih knjiga u diskurzivne formate /van okvira nijemog medija.

Rezidencijalni boravak Katarine Šoškić u Splitu organiziran je u sklopu festivala nezavisne kulture i umjetnosti Platformat. Program je realiziran u partnerstvu kolektiva queerANarchive i Platforme Doma mladih, te financijski podržan od strane Zaklade Kultura nova, Ministarstva kulture RH i Split parkinga.




11. listopada 2018.

Kino zvjerinjak


U četvrtak, 18. listopada od 18 do 24 sata u dvorištu Kluba Kocka u Domu mladih odigrtat će se još jedan Zvjerinjak.




Već tradicionalno druženje za LGBTIQ zajednicu i prijatelje u dvorištu Kluba Kocka u Domu mladih ovom prilikom dolazi u posebnom izdanju. Atmosferu ovog zvjerinjaka upotpunit će kadrovi iz filmske arhive Kino kluba Split, a za izbor filmske glazbe pobrinut će se DJ Coka.


KINO ZVJERINJAK suradnički je program kolektiva queerANarchive, Kino kluba Split, Koalicije udruga mladih i Uzgona. Dio je festivala Platformat kojeg organizira Platforma Doma mladih.


Detaljan program uskoro.
Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova.

21. rujna 2018.

queerANarchive u Ateni

U petak, 5. listopada u 20 sati u prostorima organizacije Athens Museum of Queer Arts u Ateni, Grčka otvara se izložba Procesi autorice Tanje Minarik. Ovo je prva u nizu suradnji kolektiva queerANarchive i Athens Museum of Queer Arts koja se temelji na razmjeni programa mladih umjetnika/ica.







Nakon splitske postave rada Procesi autorice Tanje Minarik koja je realizirana u kolovozu 2017. u galerijskom prostoru Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih, u partnerstvu s Athens Museum of Queer Arts rad će ovom prilikom biti predstavljen grčkoj publici u Ateni. Izložba je dio programa kolektiva qIZLOŽBE koji u partnerstvima s drugim europskim organizacijama nezavisne kulture radi na promociji mladih hrvatskih queer umjetnika/ca na međunarodnom nivou.

Athens Museum of Queer Arts (AMOQA) je hibridni prostor za istraživanje i promociju umjetnosti i istraživačkog rada na temu seksualnosti i roda. U prostoru se organiziraju tematske večeri, performansi, projekcije dokumentarnih filmova na temu rodnih politika, eksperimentalnih queer filmova, tehnološke radionice, predavanja na temu roda, queer glazbeni programi i dr.



O radu.
Imale smo istu početnu poziciju. Geografsku lokaciju rođenja. Nekoliko država kasnije imamo različite putovnice. Ja sa svojom, bez traženja odobrenja vlasti, mogu posjetiti 143 države, ona 155. A procesi koje prolazimo dok tražimo jednu državu u kojoj obje možemo živjeti zajedno nisu baš jasni i čitki. - jedan je od uvodnih zapisa kojim autorica jasno ukazuje na geopolitički i biopolitički kontekst iz kojeg rad Procesi proizlazi. Isto tako, odmah je jasno da političkom Tanja Minarik pristupa iz osobne i intimne pozicije osobe koja traži mjesto, državu suživota sa svojom partnericom. U tehničkom smislu višekanalna video instalacija, Procesi je rad u kojem se isprepliću pitanja privatnog i javnog, pitanja koja autorica otvara kroz tekstualne dnevničke zapise koji fragmentarno prate i propituju procese koji mijenjaju i određuju životno iskustvo ovog istospolnog para. A dnevničke zapise prate video snimke gradova koje sama autorica opisuje kao svojevrsne meditacije o odnosima kroz petlje, praznine i međuprostore. Ti prikazi grada bez identiteta i povijesti Procese čine potragom ovog para za vlastitim antropološkim mjestom.

Korištenje tekstualnih zapisa i video slike, te potreba autorice da kroz dokumentiranje procesa kroz koji prolazi istome nađe i značenje smješta ovaj rad u širi kontekst radova suvremene dokumentarističke prakse. Prakse koju kao ponovni interes umjetnika za promišljanje odnosa realnosti i estetike prepoznaju Erika Balsom i Hila Peleg u uvodniku zbornika Documentary Across Disciplines (2016.). Tu se Tanja Minarik u organizaciji dokumentarističkih zapisa koja uvjetuje i sam postavu rada poziva na baze podataka. Tako izbjegava stvaranje zatvorenog linearnog narativa te otvara mogućnost stvaranja cijelog niza narativa koji ovise o odabiru kretanja samog promatrača kroz stvorenu bazu podataka.

U smislu samog sadržaja ovaj rad dokumentarističkog karaktera polazi iz pozicije drugog u društvu, pozicije u ovom slučaju određene drugačijom seksualnošću te različitim državljanstvima. Iz tih pozicija potraga za mjestom realizacije zajedničkog života istospolnog para, nešto što se heteronormativnoj većini servira zdravo za gotovo, postaje proces koji ima snagu kritičkog odnosa prema političkim sistemima koji administrativno reguliraju odnose među ljudima. Premda ovaj rad ne usvaja provokativnu estetiku i subverzivni karakter koji često karakteriziraju queer izričaje, ipak ga možemo smjestiti u okvire queer umjetnosti. Osobno i privatno kroz ovaj rad postaju javno što rezultira političkom i institucionalnom kritikom, iz perspektive drugačije seksualnosti. Procesi tako svojom staloženošću, kontemplativnošću i dozom rezignacije otvaraju novu perspektivu unutar queer umjetnosti.


Tanja Minarik (rođena 1983.) diplomirala je Film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu, magistrirala na studiju Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se raznim aspektima video umjetnosti i oblikovanja - instalacijama, audio/vizualnim performansima, VJ-ingom, montažom i interaktivnom umjetnošću. Izlagala i prikazivala filmove na nizu zajedničkih izložbi i festivala. Nastupala posvuda, većinom s queer feminističkim a/v bendom Žen.



Izložba Procesi Tanje Minarik realizirana je u sklopu programa qIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive, te u suradnji s grčkim partnerom - Athens Museum of Queer Arts. Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Splita, Compagnia di San Paolo i European Cultural Foundation. Rad kolektiva podržava Zaklada Kultura nova.