Pisali su o nama: Crol - Queer s vama

Prenosimo osvrt na izložbu Queering Sapmi autorice Nikoline Banić objavljen 16. lipnja 2015. na portlu Crol.

U sklopu splitskog Pride weeka, a u okviru udruge QueerANrchive od 5. do 13. lipnja u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu je postavljena izložba Queering Saami. Izložbu je organizirao povjesničar umjetnosti i istaknuti aktivist Tonči Kranjčević Batalić u suradnji s veleposlanstvom Kraljevine Švedske.

Saami ili Sampi je urođenički narod područja Skandinavije, a karakterizira ih tradicionalan način života, snažne rodbinske veze i višestoljetno njegovanje svog Saami identiteta kao način otpora asimilaciji nordijskih zemalja.

Ova je izložba nastala kao posljedica višegodišnjeg istraživanja koje su provele Elfrida Bergman i Sara Lindquist. Cilj istraživanja je bio pronaći Saami osobe koje odudaraju od tradicionalnog Saami života zbog svoje queer/gej/lezbijske orijentacije te ispitati na koji način se kod njih ta dva identiteta isprepliću. Pripadnici manjima se inače susreću sa svojim specifičnim problemima, a ovo istraživanje je pokazalo da se broj specifičnih problema kvadrira s brojem manjina kojima osoba pripada. Biti manjina unutar manjine uistinu nije lako.

Prva izložba queer tematike u prostoru splitske Stare gradske vijećnice

Ova izložba donosi individualna svjedočanstva queer Saamija, priče o ljubavi i pripadnosti, kroz koja se može vidjeti na koji način oni balansiraju između dva često suprotstavljena identiteta te ih stapaju u jedan novi, snažniji, identitet. Posjetitelji su mogli pogledati izložbu fotografija naroda Saami, prolistati knjigu svjedočanstava ili pogledati video svjedočanstva propadnika LGBT orijentacije unutar naroda Saami.

Otvorenje je pohodilo oko šezdeset posjetitelja i još stotinjak kroz narednih sedam dana koliko je izložba trajala. Zanimljive su bile reakcije nekih uobičajenih posjetitelja Vijećnice. Stara gradska vijećnica inače služi kao gradski izložbeni prostor na središnjem splitskom trgu, Pjaci, a unutar Vijećnice Grad Split često organizira izložbe vjerske ili nacionalne tematike, politički neutralne izložbe ili izložbe u suradnji s veleposlanstvima stranih zemalja kojima je cilj predstavljanje njihovih kultura i tradicija.

Ovo je prva izložba queer tematike u tom prostoru. Bilo je posjetitelja koji su izložbu pogledali s interesom. Bilo je posjetitelja koji bi se na brzinu okrenuli i izašli čim bi shvatili o čemu se radi. Bilo je posjetitelja koji su rekli da moraju ići jer ih sadržaj izložbe "uznemirava", a jedan posjetitelj je izrazio mišljenje da "neke osjećaje ipak treba potisnuti, a ne ovako objaviti na sva zvona".

Vidljivost kao preduvjet destigmatizacije

Izložbe ove i slične tematike u Splitu se obično organiziraju u Multimedijalnom kulturnom centru, LGBT centru i sličnim prostorima koje inače posjećuju mlađe osobe, osobe s alternativne scene i queer osobe, pa se može reći da je ovo pomak queer kulture u javni prostor grada gdje prije nije bila prisutna, u sami centar. Navedeni komentari su zapravo uobičajena reakcija ljudi koji rijetko ili nikada ne dolaze u doticaj s queer kulturom i načinom života. Queer osobe inače imaju svoja interna okupljališta, što je u jednu ruku dobro zbog osjećaja sigurnosti i pripadnosti koje ta mjesta pružaju.

Međutim, vidljivost u javnom prostoru je nužan preduvjet destigmatizaciji koja prirodno vodi prihvaćanju od strane većine. A upravo to je ono što ovakve izložbe rade.

Paulinino svjedočanstvo

"U našem je razredu bilo samo nas četiri ili šest učenika. Ja bih trčala za drugim djevojčicama, povlačila ih za kosu i zafrkavala. Uživala sam u tome. A onda mi je sestra rekla, 'Ne možeš to raditi! Ponašaš se kao dječak!'. Nisam razumjela zašto to nisam smjela raditi, a dječaci su smjeli. Pisala sam lijepa pisma i krasne male poruke djevojkama iz svog razreda. Bila sam tako nesvjesna sebe. Samo sam činila ono što mi se činilo ispravno i prirodno, dok su ljudi oko mene jako pazili da povuku granice toga što je prikladno, a što nije. Bilo je teško živjeti u tom okruženju i sve skupa me jako umorilo."