1. srpnja 2014.

Pisali su o nama: Vox Feminae - Štajege - prostori socijalizacije i slavljenja identiteta

Prenosimo tekst Marina Čajda potaknut Cruising ekspedicijama u organizaciji Kolektiva queerANarchive. Tekst je objavljen na portalu Vox Feminae 26. lipnja 2014.


 Štajga je riječ koju sve rijeđe, ako ikad, čujem u razgovoru s mlađim gej muškarcima. Kada se spominju izlasci i lifestyle, na štajge nitko ne brije ili to samo ne želi priznati. Štajge su, za one neupućene, prostori na kojima se gej i bi muškarci ili MSM populacija susreće radi neobaveznog i uglavnom anonimnog seksa.

Gledajući na povijest gej života kroz 20. stoljeće one su njegova neupitna sastavnica. I prije i nakon famozne stonevolške pobune cruising je (u nedostatku modernih aplikacija i internet dejting portala) bio jedan od primarnih načina upoznavanja među gejevima; a na njima su nastajala kako životna tako i jednonoćna partnerstva. U 70-ima pa do epidemije AIDS-a u 80-ima, štajge su u SAD-u bile prostori na kojima se mogao pronaći neobavezan seks, ali su funkcionirale i kao prostori socijalizacije i slavljenja identiteta.
IMAJU LI TAKVU POVIJEST (I SADAŠNJOST?) ŠTAJGE U HRVATSKOJ ISTRAŽUJE PROJEKT “CRUISING EKSPEDICIJE” KOLEKTIVA QUEERANARCHIVE IZ SPLITA, KOJI JE OSNOVAN S IDEJOM PROPITKIVANJA I ISTRAŽIVANJA QUEER KULTURE.
Po idejnom programu kojeg je osmislio Tonči Kranjčević Batalić iz spomenutog kolektiva, od 11. do 13. lipnja sudjelovao sam u istraživanju štajgi na području Jaruna, točnije Otoka mladosti.

Osim tamo, cruising vodiči (ali i usmena pederska predaja) kao štajge u Zagrebu navode područje između Zrinjevca i Tomislavca te nekolicinu sauna. Detaljnije je o štajgama na moru prije nekoliko godina pisao Queer.hr, te se one mogu naći u svakom većem priobalnom gradu.
Prije istraživanja puteljaka Otoka mladosti, na štajgi sam se znao naći u Splitu, na južnoj strani poluotoka Marjana kamo sam prije nekoliko godina odlazio na kupanja sa prijateljem. Rijetki uleti cruisera tamo pokazali su se kao sve osim seksualno uzbudljivim. Njihov je profil uglavnom bio 40+, vjerojatno je dobar dio njih bio i oženjen ili samo u ormaru, odašiljući mi jednu repulzivnu sliku prostora: kao onog na kojem se sakupljaju muškarci koji nemaju hrabrosti biti aut te unutar tih od javnosti skrivenih prostora traže mogućnosti da ipak nakratko prožive tjelesni i seksualni dio vlastitog identiteta.
SAM OTOK SE POKAZAO, NA NEKOLIKO LOKACIJA UNUTAR ŠUMICE SA LIJEVE STRANE NAKON PRELASKA MOSTA, KAO PRAVO ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE (UGLAVNOM) GEJ SEKSA: ČEMU SUGERIRAJU KONDOMI, LUBRIKANTI, VLAŽNE MARAMICE PA ČAK I FRAGMENTI FOTOGRAFIJA GOLIH MUŠKARACA.
Vidjeti u radijusu od par metara na nekoliko mjesta dva kondoma oprezno i naizgled planski ostavljene jednog pored drugog sugerira da se u tom prostoru odvija znatno intenzivnija, interesantnija i nepoznata interakcija koja ga je odmah učinila interesantnijim. Ovdje postoje priče, ne samo jebanje, pomislio sam.

“Nađimo se kod tetke Lene”

Neki od najinteresantnijih zapisa gej povijesti 20. stoljeća vezuju se za štajge. Nakon revolucije u Stonewall Innu, cruising je u potpunosti zaživio kao metoda razvoja romantičnih, seksualnih i drugih poznanstava među gej muškarcima. Kako navodi Gert Hekma u knjizi “Povijest lezbijskog i gej života i kulture”, homoseksualci su kroz povijest osjećali prijetnju od obitelji, prijatelja, susjeda, državnih ustanova, pa čak i od seksualnih partnera i ljubavnika. Svoje getove pretvorili su u prostore novih oblika društvenosti.
Ujedno, nakon seksualne revolucije, mnogi su smatrali da mogu odvojiti ljubav od seksa, ne vjerujući u monogamiju. Niz oronulih i čeličnih struktura uz rijeku Hudson, New York Piers, bili su najpopularnija crusing mjesta 70ih u SAD-u. Iz videa i fotografija vremena očita je atmosfera otvorenosti, opuštenosti te slavljenja tijela i identiteta, koja se na trenutke čini pomalo nostalgičnom.
U Moskvi su brojni aspekti socijalističkog života (poput nacionalizacije barova i sauna) potaknule građane, podjednako gej i strejt, da traže alternativne prostore za seks. Tako je čak blizina Kremlja do 1960., inače šetalište, bila poznata kao okupljalište među gejevima.
UNUTAR GEJ SLENGA RIJEČ “PLEŠKA”, ŠTO DOSLOVNO ZNAČI OTVOREN PROSTOR, POSTAO JE TERMIN ZA ŠTAJGE. KAMENI KIP KARLA MARXA PREKO PUTA TEATRA BOLJŠOJ IMENOVAN JE DIREKTOROM “PLEŠKE”, DOK SU U VEĆIM GRADOVIMA KIPOVI VLADIMIRA LENJINA BILI POZNATI KAO “TETKA LENA” - PSEUDONIMOM ZA JEDNOSTAVNIJE DOGOVORE U JAVNOSTI. U MEĐUVREMENU SU SE POJAVILE LOKACIJE NA KOJIMA SU SE OKUPLJALE LEZBIJKE. NAJPOZNATIJA JE MEĐU NJIMA BILA TVERSKA ULICA I KIP SERGEJA JESENJINA.
“O povijesti se može dosta toga naći u knjizi Daniela Hurewitza “Queer Sites: Gay Urban Histories Since 1600” čiji naslov potvrđuje da je kultura kruzanja usko vezana uz rast gradova i javni prostor”, objašnjava Tonči Kranjčević Batalić, pa stoga nije čudno što kruzing postoji gotovo isključivo među muškarcima koji traže istospolnog partnera.
“Povijesno je javni prostor bio prostor muškaraca, a razvoj gradova koji su pružali određenu dozu anonimnosti doprinjeli su razvoju kruzinga u vrijeme kada to nije bila legalna praksa. Cijeli taj razvoj vezan je uz represiju homoseksualnih praksi koju je provodilo dominantno društvo. Međutim, kruzing danas postoji kako u gradovima koji su izrazito gej prijateljski, kao Barcelona ili Berlin, ali i Moskvi kao primjeru grada u kojem se provodi represija nad LGBTIQ zajednicom."
"Daleko od toga da se na njima seksa svaki muškarac sa svakim, ili da svi koji tamo dolaze dolaze isključivo zbog seksa. Seksualnost je u okviru štajge javna i zajednička stvar, temelj društvenih odnosa, za razliku od dominantnog društva koje je seksualnost ograničilo na sferu privatnog i unutar četiri zida”, kaže.
Iz navedenih primjera već se da zaključiti da zajedničke karakteristike štajgi nije moguće lako izdvojiti. Podjednako se mogu pronaći na mjestima gdje je velik protok ljudi (poput luka, kolodvora i metro postaja), na sveučilištima, u trgovačkim centrima ili javnim WC-ima kao i na izoliranim djelovima grada. Takve su često gej plaže, poput one u Barceloni, u blizini ugašene termoelektrane Fesca s karakteristična tri velika dimnjaka koji su danas jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Građani je zovu Černobil zbog urbanog pejsaža kojeg je stvorila industrijska arhitektura.
“Česte su urbanističke rasprave što napraviti s termoelektranom: srušiti ju ili revitalizirati. Ali od svih prijedloga za njenom obnovom, od koji su mnogi socijalno osviješteni (poput izgradnje društvenog centra), niti u Barceloni koja je Meka gej kulture nema govora bili se i taj cruising segment, koji se razvio uz napuštenu elektranu, uzeo u obzir pri njenoj revitalizaciji. Ne znam je li zajednica uopće uključena u planiranje i jesu li planeri upoznati s postojanjem štajge”, kaže.
DRUGA JE POZNATA ŠTAJGA U BARCELONI ODMAH UZ ZONU SAJMA, U CENTRU GRADA, U ČIJEM SE SKRIVENOM DIJELU PARKA KRUZA DAN I NOĆ. ZA MNOGE KOJI DOLAZE TO NIJE SAMO MJESTO GDJE TRAŽE PARTNERA. GENERACIJE SU ODRASLE I FORMIRALE SE UZ TAKVA MJESTA, TO JE PROSTOR SUSRETA S PRIJATELJIMA I RAZGOVORA O ZAJEDNIČKIM TEMAMA. DRUGI SU TIPOVI ŠTAJGI VEZANI UZ AUTOPUTEVE I AUTOMOBILE. U NJEMAČKOJ SE TAKO TOČNO ZNA PORED KOJIH SE ODMARALIŠTA ŠTAJGE NALAZE, A NJIMA SE BAVI NJEMAČKI FOTOGRAF JÖRG MEIER U SERIJI FOTOGRAFIJA JENSEITS VON EDEN.

Štajge su zanemarene od zajednice, LGBTIQ organizacija i privatnih interesa

Kolektiv queerANarchive otvoren je za sve teme koje su specifične queer kulturama; a štajge, kao njen poprilično krhki i osjetljivi segment, nametnule su se kao područje interesa. Kako objašnjava Tonči Kranjčević Batalić, one su zanemarene od strane pravaško-zagovaračkih LGBT organizacija, a sama zajednica korisnika nije spremna boriti se za svoj prostor.
POD PRITISKOM NEOLIBERALNOG VOĐENJA GRADA DOGAĐA SE DA PROSTORI NEPRIMJETNO IŠČEZNU, ČIJI JE PRIMJER ZAGREBAČKI BUNDEK. ISTA JE SITUACIJA SA ŠTAJGOM U SPLITU, PORED ISTOIMENOG HOTELA, KOJA JE POD STALNIM PRITISKOM PRIVATNIH INTERESA I POLICIJSKIH KONTROLA, O ČEMU JE BLOG KOLEKTIVA VEĆ RANIJE IZVJEŠTAVAO .
Ovo istraživanje, zamišljeno više kao umjetnički projekt, pristupa cruisingu kao prostornoj praksi i svakodnevici jedne urbane manjine s ciljem dokumentacije. Prvo stoga što se radi o segmentu gej kulture koji je u javnom diskursu zanemaren, ali i zbog toga što živimo u dobu normalizacije LGBTIQ zajednica na svjetskom nivou koja se odvija po pravilima dominantnog i heteronormativnog društva.
“Projekt funkcionira na više nivoa. Jedan od njih je prostorni: zajednica se afirmira kroz vlastite prostorne prakse te se ukazuje na identitet pojedinih prostora formiran kroz te prakse. To na kraju može biti i osnova na kojoj bi se moglo braniti pravo zajednice na korištenje prostora. Tu je onda i nivo osobnih iskustava iz kojih nastaje zajednica: cruising je jedno takvo zajedničko iskustvo koje nije samo seksualna praksa. Kroz cruising na neki način vraćamo tu direktnu, autentičnu seksualnost u javni diskurs o pederluku”, kaže.
Projekt je otvoren svima koji na bilo koji način, kroz bilo koju izražajnu formu, žele doprinjeti stvaranju arhiva. Površinska arheologija i mapiranja samo su segmenti na kojima se gradi arhiv. Već postoje kratki eksperimentalno dokumentarni filmovi i fotografije. Nakon ove zagrebačke slijedi splitska cruising ekspedicija, a nakon toga prezentacija projekta u obliku izložbe u oba grada.
ŠTAJGE JESU MJESTA SOCIJALIZACIJE, MJESTA GDJE POJEDINCI POSTAJU ZAJEDNICA. DIO NJIHOVE ULOGE DANAS JE PREUZEO INTERNET, A DIO KLUBOVI. MOJ SUGOVORNIK NAGLAŠAVA DA SU ONI MAHOM KOMERCIJALNOG TIPA, ZA RAZLIKU OD ŠTAJGI KOJE POSTOJE IZVAN EKONOMSKOG, PA TIME I NEOLIBERALNOG SISTEMA DANAŠNJICE.
U Splitu su one za određeni dio zajednice prostor druženja za stariju i mlađu populaciju, mjesto gdje se slave rođendani uz kolače i alkohol ili čeka Nova godina. Prostor neobilježen isključivo seksom. Međutim, volje da se za prostor zauzme, niti da se o njemu brine, nema. U Njemačkoj, primjerice, korisnici jedne štajge nekoliko puta godišnje organiziraju čišćenje prostora.

Cruising , koji je postojao i prije druge polovice dvadesetog stoljeća kada je postao sastavni dio gej života i kulture, dio je povijesti mnogih gradova i javnih prostora te onih koji su se na štajgama okupljali, podjednako strejt ili kvir. Čini se da ih internet dejting portali i cybersex ne zamijenjuje, iako je ova dislocirana i skrivena metoda pronalaska partnera i prijatelja prihvatljivija opcija za dio zajednice.
“Možda upravo zato što je tamo sačuvana ta jedna direktna seksualnost, seksualnost o kojoj Michel Foucault priča kao predmodernoj, koju zakoni i znanost nisu stavili u zadane okvire te zbog zasićenja koje danas postoji prema dominantnom društvenom modelu, štajge postaju zanimljiva alternativa”, zaključuje.

Nema komentara:

Objavi komentar