RADOŠEVAC: PEDERLUK ili KONGRESNI TURIZAM

Pretpostavka za postojanje štajgi javne su urbane površine za koje šira javnost pokazuje slab interes. Jedna od takvih napušteno je područje nekadašnjeg kampa hotela Split, danas hotela Radisson Blu. Generalnim urbanističkim planom Splita taj prostor je definiran kao javna zelena površina, precizinje označen je oznakom Z3 koja se opisuje kao uređeno zelenilo (odmorište). Splet ne/sretnih okolnosti kao što su rat, dolazak i odlazak izbjeglica te nesređeni vlasnički odnosi definirali su ovu zonu kao ničiju zemlju koja je zadnjih desetljeća polako propadala, ali u kojoj je svoj sigurni prostor našla splitska, i šira, populacija muškaraca koji se seksaju s muškarcima. Simptomatičan je i topografski naziv područja – Radoševac. Dok prakse svakodnevnice koje se danas tu odvijaju taj toponim jasno povezuju s prostorom onih koji se rado ševe, uskoro bi se ta veza semiotička veza mogla izgubiti. Kao jedna od najaktivnijih splitskih štajgi, štajga kod hotela Split smještena uz samu plažu te okružena postojećim i planiranim hotelima pod stalnim je pritiskom graditelja/investitora koji bi vrijednost lokacije rado unovčili. Negdje prije godinu i pol dana pisao sam kako je netko pokušao jedan od napuštenih objekata na štajgi pretoviti u kafić. Ovom prilikom osvrnut ću se na nezakonite izmjene i dopune Detaljnog plana uređenja priobalnog područja Trstenik-Radoševac koje povlače i nezakonite izmjene, tj. izmjene bez javne rasprave GUP-a koje je gradsko vijeće izglasalo na sjednici 25. studenog ove godine. Provodeći izrazite neoliberalne politike SDP-a, splitski gradonačelnik na toj sjednici iznio je prijedlog gore navedenih izmjena u korist privatnom investitoru koji na susjednoj parceli misli gradi hotel s kongresnim centrom. Ili iz službenog dokumenta: "Osnovni ciljevi Izmjene i dopune DPU-a i ciljane Izmjene i dopune GUP-a su omogućavanje gradnje kongresnog hotela odgovarajućeg kapaciteta s potrebnim sadržajima prema posebnom propisu za tu vrstu hotela, a time i poticanje ulaganja i gospodarskih aktivnosti u građevinskom sektoru. Planiranje i gradnja ovog zahvata će definirati novi uređeni urbani prostor uz Put Trstenika, a time stvoriti odgovarajuće kvalitetno okruženje kontaktnoj postojećoj turističkoj zoni." A taj cilj ostvarit će se prenamjenom zone Z3- uređeno zelenilo-odmorište u ugostiteljsko-turističku namjenu T1. Drugim riječima, investitor je povoljno kupio građevinsku parcelu u susjedstvu ali maksimalna izgrađenost te parcele ne zadovoljava njegove ambicije. Umjesto da kupi neku drugu građevinsku parcelu koja graniči s njegovom te tako ostvari željene kapacitete hotela, on je kupio susjednu zelenu površinu i u ime općeg razvoja grada i turizma traži njeno pripajanje i prenamjenu u građevnu parcelu. Konkretno radi se o katastarskoj čestici 10000/5 ili krajnje zapadnom dijelu štajge u kojem je smješten jedan napušten objekt gdje, kao i u obližnjim skrovištima pod stablima korisnici prostora ostvaruju svoje društvene potrebe, zadovoljavaju strasti i požude. U cijeloj toj raspravi, koja je najsnažnije protivnike našla upravo u onima koji su u prethodnom sastavu gradske uprave ustanovili ovaj model manipulacija GUP-om, o stvarnim korisnicima prostora naravno nije bilo niti riječi. Tome svakako ide u prilog činjenica da je jedan od principa zajednice korisnika diskrecija, princip koji se očituje u održavanju društvene nevidljivosti. Tu svakako ostaje pitanje bili se ijedna zajednica, pa bila ona ne znam kako vidljiva, uspjela oduprijeti agresivnim neoliberalnim politikama današnjeg društva, ali to nije problem na koji ukazuje ovaj tekst. Ovim tekstom želim ukazati na postojanje zajednica i njihovih praksi svakodnevnice koje nisu dio velikog sistema planiranja grada. One svoje potrebe ostvaruju u procijepima koji ostaju u gradskom tkivu podijeljenom u zone raznih namjena. Grad da bi se ostvario kao prostor različitosti trebao bi uvijek imati na umu i one koji iz bilo kojih razloga nisu u stanju govoriti sami za sebe. Ove promjene DUP-a i GUP-a ne dovode samo u pitanje postojanje i donošenje urbanističkih planova koji gube svaki smisao ako ih je moguće proizvoljno mijenjati, one dovode u pitanje i opstanak štajge kao prostora zajedništva zamjetnog broja građana. A uz drugačije politike koje bi imale više senzibiliteta za društvenu različitost van ekonomskih kategorija, uz malo više vidljivosti zajednice, te malo više aktivističkog duha ovdje bi se mogao smjestiti lijep centar kulture pederluka koji ne bi narušio identitet prostora, pa i u okružju hotela.