qRUŽOK u karanteni - Melankolija i veze

Ovog tjedna u qRUŽOKu na tapet stavljamo snažnu želju stanovitog broja gejeva i lezbi da ozakone svoje veze, da tako budu prepoznati i priznati kako od heteronormativnog društva, tako i od heteronormativne obitelji iz koje potječu. Ali razmatramo i stav svih onih gejeva i lezbi koji od ozakonjenja veze zaziru kao vrag od tamjana, jer u tome vide oponašanje heteronormativnih obrazaca koji su u svojoj osnovi isključivi. Ovom temom nastavljamo iščitavanje knjige Insult and the Making of the Gay Self, autora Didiera Eribona, glavnog štiva u ovom ciklusu qRUŽOKA u karanteni, koji se odvija na društvenim mrežama kolektiva queerANarchive i KLFM radiju u zajednici.

foto - routine routine / 150 digital works by peter de potter

One has to give up — to a greater or lesser extent—life within the family circle; further, one has to accept, as constitutive of one’s own self, this more or less obligatory renunciation. Perhaps this explains, a contrario, why a certain number of gay men and lesbians experience such a strong desire to be recognized as legitimate couples or families by those close to them (notably by their families) and by society at large (and thus by the law). In such cases it is not simply a question of adopting heterosexual ‘‘models,’’ as is sometimes asserted (‘‘imitating the hets,’’ as would say those who prefer to remain outside any recognized institutional framework), but, more fundamentally, of recovering a grounding in a lost family and perhaps thereby of restoring the bonds with the family one has left, or of reentering ‘‘normal’’ life by joining once again the sequence of generations.

Didier Eribon: Insult and the Making of the Gay Self, pg. 35/36

Didier o snažnoj želji za osobnim ostvarenjem kroz zakonski i društveno priznatu vezu, ali i o onima koji se opiru takvom tipu života - raspravlja u poglavlju pod naslovom Obitelj i melankolija. Kako nam objašnjava, u težnji da se u potpunosti ostvarimo kao gej ili lezba, dolazi do raskida s heteroseksualnim načinom života. U tom ne baš lakom procesu, u većoj ili manjoj mjeri raskidamo veze s roditeljima, braćom i sestrama, dakle, raskidamo s obiteljskim krugom s kojim smo kako-tako srasli. Gubitak tih veza u nama neminovno pokreće procese tugovanja, oplakivanja i žaljenja za izgubljenim, a prema mišljenju francuskog filozofa Jacquesa Deride, ti emotivni procesi zapravo nikada ne završavaju. Didier u tim procesima vidi melankoliju, tako tipičnu za gejeve i lezbe. A objašnjava je kao posljedicu neprekinutog žaljenja za izgubljenim koje homoseksualni život sa sobom jednostavno nosi.


Kako bi se na neki način nadoknadila izgubljena obitelj i kako bi se time utišala melankolija koja nas, možemo reći, razdire cijelog života, jedan dio nas osjeća snažnu želju da život živi u dvoje, pa da tu vezu i zakonski uredi. A tu se javlja i želja za zasnivanjem vlastite obitelji i za podizanjem vlastite djece. Doduše, ovdje se ne radi primarno o usvajanju heteroseksualnog modela života. Jer riječ je, prije svega, o nadoknadi ili nadomjestku za prekinute obiteljske veze i povratku u svojevrstan normalan život, isti onaj koji su živjele i generacije prije nas.


Izgubljene veze s obitelji, kao i oplakivanje te melankolija koja neminovno slijedi uvelike određuju i one među nama koji odrješito odbacuju obiteljske modele života, i koji ponosno ističu svoju slobodnu seksualnost koja, jasno, podrazumijeva veći broj partnera. Takvi ne samo da odbacuju identificiranje s obiteljskom varijantom života, nego se identificiraju s onim što je posve suprotno. Ali i taj poriv, kao i onaj nazovimo ga obiteljski, ustvari je samo jedan od načina na koji se nosimo s gubitkom obitelji i neizbježnom melankolijom.


Didier se, moramo naglasiti, ne bavi ideološkim i političkim razlozima koji bi mogli ležati iza sklonosti prema “obiteljskom” ili “slobodnom” životu, tako da i mi te razloge želimo ostaviti po strani. Važno je pak da zajedno s Didierom možemo zaključiti da ta dva životna puta nisu toliko oprečna koliko se na prvu loptu čini . Štoviše, posrijedi su samo dva rješenja koje biramo kako bi se lakše nosili s patnjom koja je neizbježna u životima gejeva i lezbi, u životima koji ne odgovaraju normama većine.


qRUŽOK u karanteni i ovaj put željno iščekuje vaše komentare. Zanima nas koliko vas je život kao gejeve i lezbe odvojio od vaše obitelji? Jeste li tip za obiteljski život ili ste protiv njega i zašto je tako? Osjećate li se melanholično? Temu možete komentirati na društvenim mrežama kolektiva queerANarchive, a vaše komentare slušamo u emisiji Queer u eteru koja ponedjeljkom u 17 sati ide na KLFM radiju u zajednici.

qRUŽOK je dio programske linije qRADIONICE koju kolektiv queerANarchive provodi uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH. Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova.