qRUŽOK u karanteni - feminiziranost

U novom izdanju qRUŽOKa-a pitamo zašto se homoseksualni muškarci u načelu boje feminiziranosti, i to u svim oblicima, kako kod sebe tako i kod drugih, odnosno zašto feminiziranost izaziva toliku odbojnost ne samo društva nego i većine gay populacije. Ovom temom nastavljamo s iščitavanjem inspirativne knjige Insult and the Making of the Gay Self, francuskog teoretičara, sociologa i filozofa Didiera Eribona.

foto - Rafa Medina

Little has changed since the time when Proust described gay men as women wearing a man’s body. Consequently, however that body chooses to present itself, however “manly” it has made itself, indeed even if it has constructed itself as a masculine body to the point of caricature, still nothing has changed in the social perception of the person inhabiting that body, whose psychology, seen according to normative categories, could only be feminine. For homosexuality between men implies a desire for a man, and therefore a necessarily feminine psychology.

Thus it is not hard to understand the force with which many gay men reject “femininity” and “effeminacy.” Those men work so eagerly to distance themselves from such aspects of gay identity precisely because others, to the contrary, continue to take up such roles, to “camp it up.”

Didier Eribon, Insult and the Making of the Gay Self, pg. 90

Sve je počelo, kako piše Eribon, u 19. stoljeću, kada su psihijatri i psiholozi, odnosno predstavnici heteroseksualne većine, znanstveno nastojali da homoseksualnost, pretpostavljamo jednom za svagda, proanaliziraju, smjeste i definiraju. Tada su, logično, heteroseksualnost uzeli za društvenu normu, a sve ono što odudara od te norme predstavljalo je ili patologiju ličnosti ili društvenu devijaciju. Prema njihovom shvaćanju, seksualnost je jedino moguća ako uključuje razliku između muškarca i žene te ako uključuje uzajamno dopunjavanje suprotnosti ta dva spola. Inspirirani takvim poimanjem seksualnosti dosjetili su se kako izaći na kraj s homoseksualnošću te su skrojili svoju, danas znanstveno neprihvatljivu teoriju o rodnoj inverziji.

Kako Eribon pojašnjava, neprihvatljivi koncept rodne inverzije iz 19. stoljeća tvrdi da muškarac koji ne traži ljubavnog ili seksualnog partnera u ženi nego u muškarcu - zapravo odbacuje svoju muškost. Drugim riječima, čim je on ljubavno ili seksualno usmjeren na osobu istog spola - on je jedan okrnjeni muškarac ili, da se povedemo za teorijom, riječ je o jednom feminiziraniranom muškarcu. Priča ide i dalje pa se tako tvrdilo da takav muškarac, odnosno invert može jedino žudjeti za heteroseksualnim muškarcem. Doduše, takav se u vezu može upustiti samo sa drugim invertom kojemu zbog svojih nedostataka i čežnji pridaje kvalitete pravog muškarca.

Ovakva heterocentrična projekcija svijeta okovala je i razmišljanja jednog od poznatijih homoseksualaca toga doba, francuskog književnika Marcela Prousta. On je inverte doživljavao kao žene zarobljene u muškom tijelu. Drugim riječima, Proust je isključio ideju homoseksualnosti, odnosno mogućnost istospolne ljubavi, te je zaključio da invert u svom stanju iluzije može samo vjerovati da voli osobu istog spola. Doduše, i Proust, kao i drugi njegova kova u to vrijeme vjerojatno nisu imali bolje i pametnije okvire i alate na raspolaganju da bi izbjegli ovu heterocentričnu klopku.

Slika o homoseksualcu kao ženskastom muškarcu zadržala se do današnjih dana, odnosno društvena percepcija o geju kao ženi koja nosi muško tijelo - i dalje je na snazi. Muškarac koji žudi za ženom je biološki, kulturno i etički superiorniji, dok homoseksualac čak i danas ispada nenormalan i nepravi muškarac. Nije stoga teško razumijeti da su homoseksualci još uvijek na piku heteroseksualne većine, kao ni da feminiziranost među gejevima nije baš omiljena stvar.

Situacija se donekle počela mijenjati 20-tih godina prošlog stoljeća, kada su homoseksualci, da tako kažemo, počeli govoriti sami za sebe. Odnosno, kada je krenuo ozbiljniji razvoj gej kulture, time i započela reinvencija ukupnog gej identiteta. Paralelno kreću dva procesa - za svakog geja prema njegovim potrebama. S jedne strane pojavio se drag i camp kao izraz otpora prema nametnutoj slici o gejevima kao ženskastim muškarcima i to kroz usvajanje te iste slike i njeno ironiziranje do neslućenih razina. S druge strane krenula je maskulinizacija odnosno nastojanje da se gejevi barem pojavom približe heteroseksualnom idealu. To se počelo kotrljati putem magazina i petparačkih romana, kojima se nudio ideal pravog muškarca, a nastavilo se zadnjih trideset-četrdeset godina maskulinizacijom tijela i gestikulacija, dress koda i drugih znakova. Nastojanje da se posredstvom maskulinizacije dokrajči feminizirana slika - nije ništa posebno promijenilo na stvari.

Svi gejevi i dalje za veći dio društva ostaju oni koji odbacuju svoju pravu muškost, i dalje se na njih gleda kao da su na neki način feminizirani. Takav tretman društva, nažalost, na neki se način preslikao i na samu gej zajednicu. Etiketa feminiziranosti kod jednog dijela gej populacije samo je pojačala osjećaj sramote zbog istospolne orijentacije. Da bi se tome othrvali, takvi gejevi su stali naglašavati i razvijati svoju muškost, pa su jednako "muški" stali i ismijavati, ponižavati te odbacivati one koji pokazuju bilo kakve znakove feminiziranosti. Ironično, baš onako kako i veći dio društva to isto čini kada prakticira homofobiju.

S ciljem da date sebi oduška te da se raspričate na temu društvene predodžbe o homoseksualcu kao feminiziranom muškarcu, i ovaj put smo pripremili nekoliko pitanja. Tako nas interesira - što mislite, što to točno društvo tjera da gejeve ne doživljava kao prave muškarce? Zašto se zapravo zazire od homoseksualaca? Jeste li i vi kao gej druge gejeve doživljavali kao ženskaste muškarce? Zašto ste se tako ponijeli, što vas je navelo na to? Ili ste onaj koji je etiketiran kao žena u muškom tijelu, koji je zbog toga ismijavan, ponižavan, pa i odbačen? Jesli li možda zbog takvih etiketa i predodžbi pokušali iz sebe i sa sebe izbiti sve ono što eventualno asocira na vaš homoseksualizam? Vaše reakcije i odgovore kao i do sada komentiramo u emisiji Queer u eteru koja svako drugi ponedjeljak ide na KLFM radiju.

qRUŽOK je dio programske linije qRADIONICE koju kolektiv queerANarchive provodi uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH. Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova.