QAI/CEE u Multimedijalnom kulturnom centru
U utorak, 9. srpnja u Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih u Splitu otvorena je izložba QAI/CEE poljskog umjetnika Karola Radziszewskog, koji je prisutne i poroveo kroz postav. Splitski postav projekta Queer Archives Intstitute donosi arhivske materijale kvir povijesti prikupljene u centralnoj i istočnoj Europi. Donosimo fotorafije sa otvaranja i tekstove iz popratne publikacije.
Ispravljanje propusta
/ Tonči Kranjčević Batalić
Od svog osnutka, kroz umjetničko - istraživački rad kolektiv queerANarchive ispituje načine bilježenja stvarnosti i sjećanja osoba čije se prakse svakodnevice odvijaju u sjeni dominantnih diskursa. Kroz jedno takvo istraživanje, propust kulturne memorije da integrira memoriju drugog prepoznat je kao uzrok potrebe za stvaranjem alternativnih arhiva. Stoga je suradnja s Karolom Radziszewskim i njegovim projektom Institut za kvir arhive (Queer Archive Institute - QAI) kroz program qIZLOŽBI samo nadogradnja onoga čime se kolektiv primarno bavi.
Projekt QAI je prepoznao važnost arhiva kao mjesta koje sakuplja, obrađuje te valorizira znanja i sjećanja. Isto tako prepoznao je, ne slučajan, propust službenih arhiva da zabilježe queer povijesti. To znači da je prepoznao političku moć koja kontrolira arhive, određuje što arhivi bilježe a što ne, kako oblikuju naš odnos prema povijesti, kako se stvaraju povijesna značenja. Kao građanin-umjetnik Karol se poziva na osnovno demokratsko pravo sudjelovanja u političkom odlučivanju te stvaranjem alternativnog arhiva otvara mjesto promišljanja drugačije povijesti, queer povijesti, ukazuje na povijesnu pogrešku i postavlja QAI kao temelj promišljanja uključive budućnosti.
Kao umjetnika koji prisvaja arhivske prakse kao vlastite umjetničke prakse, Karola možemo smjestiti u grupu umjetnika-arhivatora koji svojim arhivskim intervencijama spašavaju od zaborava alternativna znanja i sjećanja kojima nije bilo dozvoljeno da uđu u povijest. Premda izgrađen na stvarnim prikupljenim dokumentima, te premda se u svojoj koncepciji poigrava sa institucionalnom formom arhiva, QAI prvenstveno je umjetnički projekt koji se svojim simboličkim redom komunicira s onim općim, suprostavlja mu se, istovremeno upućujući na njegovu krizu. Kao takav ovaj arhiv se ni ne zatvara u strogu institucionalnu formu, već zadržava performativnu, kritičku i ponekad intervecionističku narav.
Splitski postav arhiva pod nazivom QAI/CEE donosi materijale prikupljene u centralnoj i istočnoj Europi stavljajući fokus na zemlje Istočnog bloka. Oni u svojoj prezentacijskoj organizaciji prate nacionalne granice, aktualne ili one iz vremena iz kojeg sami arhivski materijali potiču, ali postav obuhvaća fotografije i video radove samog umjetnika, kao i pojedine radove nastale kroz istraživanja kolektiva queerANarchive. Kombinirajuči autentični arhivski materijal s umjetničkim radovima koji isti reinterpretiraju, ovaj postav postaje hibridnim arhivskim postavom koji se kritički postavlja ne samo prema sadržaju institucionalnih arhiva u kojima ne nalazimo tragove queer sjećanja, već i prema samom ustroju takvih arhiva.
Institut za kvir arhive: Institucija kao umjetnička praksa
/ Karol Radziszewski
Postsocijalističke države, čije su mnoge povijesne poveznice pokidane ili zapravo nikada nisu ni postojale, svjedoče pokušajima ponovne izgradnje povijesnih identiteta i razvoja novih narativa. Trenutna politička stanja uglavnom utječu na izgradnju ili obnovu povijesti, uključujući povijest umjetnosti, a ponekad njome i upravljaju. U mojoj umjetničkoj praksi, posebno me zanimaju strategije koje omogućavaju aktivno sudjelovanje u ovim procesima. Zanima me ponovno ispitivanje povijesti, njeno ponovno ispisivanje iz vlastite perspektive te nadopuna osnovnih narativa zanemarenim pričama, posebno obraćajući pažnju na glasove manjina. Moji pokušaji pokvirivanja i dekolonizacije povijesti temelje se na arhivima koje sakupljam i proučavam. Htio bih predstaviti dugoročni projekt Institut za kvir arhive (eng. Queer Archives Institute - QAI) kao primjer svoje metodologije rada.
Porijeklo i radnje koje su izravno prethodile osnivanju Instituta za kvir arhive već sam detaljno opisao u svom tekstu U potrazi za kvir precima (2016), stoga je ovaj tekst više posvećen samom djelovanju QAI-a. Inicijativa je začeta kao neprofitna organizacija koja se bavi umjetničkim djelovanjem, istraživanjem, sakupljanjem, digitalizacijom, prezentacijom, izlaganjem, analizom i umjetničkom interpretacijom kvir arhiva prvenstveno iz zemalja nekadašnjeg Istočnog bloka. Radi se o dugoročnom projektu otvorenom za međunarodne suradnje s umjetnicima, aktivistima i akademicima.
15. studenog 2015. godine sam pokrenuo web stranicu projekta te tako osnovao QAI. Taj datum, čiji odabir nije bio slučajan, označavao je 13. godišnjicu „Operacije Hyacinth“, koja je započela 15. studenog 1985. godine. Radilo se o masovnoj operaciji poljske komunističke policije koja se sastojala u sakupljanju materijala vezanih uz poljske homoseksualne osobe i njihove krugove. Brojni pojedinci su uhapšeni, u svojim domovima i na radnim mjestima, od njih su iznuđena priznanja te su primorani da potpišu lažnu identitetsku izjavu o svojoj homoseksualnosti. Operacija se provodila do 1988. godine te je sigurno zahvatila više od desetak tisuća ljudi. „Operacija Hyacinth“ postala je ključni element za nastanak arhiva Ryszarda Kisiela, koji je kasnije oblikovao korijen i jezgru QAI-a. Kao izravni odgovor na operaciju, Kisiel je započeo svoje aktivističko-umjetničko djelovanje, čiji je plod prvi tiskani fanzin u Poljskoj naslovljen Filo te niz prvih kvir fotografskih snimanja organiziranih s njegovim prijateljima. Uključujući cikluse fotografija, dijapozitive, negative, brošure, tekstove, rekvizite s fotografskih snimanja kao i rukotvorine nastale unutar mog dugoročnog projekta Kisieland, Kieselov arhiv predstavlja više od tisuću predmeta iz kolekcije QAI-a, od kojih mnogi još kruže po izložbama.
Izložba s kojom je javno predstavljeno djelovanje QAI-a održana je u São Paolu, u sjedištu Videobrasila. Bila je to strateška odluka koja je od samog početka ukazivala na širi opseg interesa od dotad istraženog područja središnje i istočne Europe te nekadašnjih zemalja Istočnog bloka. Izložba u São Paolu ujedno je od samog početka odredila karakterističnu metodu rada QAI-a – na zidu se pojavio ogroman logo Instituta, a dizajn izložbe ukazivao je na privremeno otvorenje nove institucije, na taj način zauzimajući/prisvajajući te istovremeno pokvirujući institut za umjetnost te njegovu kolekciju. Glavni dio izložbe bile su velike stolne vitrine u kojima su bili izloženi materijali iz Brazila te središnje i istočne Europe. Materijali su bili posloženi po temama kao što su „AIDS“, „prve kvir publikacije“, „lezbijke“, „nudističke plaže“, „rod“, što je predstavljalo simulaciju buduće mogućnosti pretraživanja digitaliziranih izvora QAI-a kroz upotrebu ključnih riječi. Arhivski materijali povezani na ovaj način trebali su proizvesti nova značenja, ali ujedno – te povrh svega – prikazati nadnacionalnu narav kvira te se odmaknuti od nacionalističkih očekivanja prema kojima sve vrste naslijeđa trebaju biti ugrađene u strogo nacionalne priče. Potraga za zajedničkim nazivnikom geografski udaljenih područja čini mi se kao osobito važan aspekt djelovanja QAI-a; otkriva širu perspektivu. Važno je među arhivima potražiti inspiraciju za samoorganizacijom po principu „učini sam“, te učinkovitu strategiju otpora koja bi ujedno mogla poslužiti i u suvremenom kontekstu.
Model QAI-a proveden u Brazilu pokazao se toliko učinkovitim i inspirativnim da smo godinu dana poslije, na inicijativu umjetnika Juana Betancurtha, pokrenuli istraživački projekt posvećen kvir povijesti još jedne države Latinske Amerike: Kolumbije. Održana u prosincu 2017. godine u zakladi Fundación Gilberto Alzate Avendaño u Bogoti, izložba QAI/CO obuhvaćala je arhivske materijale iz Kolumbije koje su umjetnici i aktivisti prikupili kroz nekoliko mjeseci istraživanja, kombinirane s materijalima iz središnje i istočne Europe iz kolekcije QAI-a.
Izložba QAI/BY u Minsku u Bjelorusiji bila je nešto drugačija. Pozvani sudionici bili su suvremeni bjeloruski umjetnici čiji su radovi, izrađeni posebno za izložbu, izloženi pored skromnog prikaza arhivskih materijala. S obzirom na snažnu represiju vlade prema lokalnim povjesničarima i aktivistima koji su se bavili kvir temama te na činjenicu da je do 1995. godine homoseksualnost smatrana zločinom, istraživačke aktivnosti i tragovi materijala u arhivima su oskudni. Koristeći istinite priče očuvane usmenom predajom, u sklopu aktivnosti QAI-a stvorio sam djelo Nevidljivo (Kvir povijest Bjelorusije). Analogne fotografije namjerno smanjene ekspozicije bile su potpuno crne te su sadržavale komentare s objašnjenjem zašto fotografija nije uspjela te s idejom onoga što bi trebale predstavljati. Npr., „Fotografija smanjene ekspozicije, kada je policijski službenik pokušavao snimiti kako se jedan slikar seksa s muškarcem na trgu na uglu Lenjinove avenije i Lenjinove ulice u Minsku u kasnim 1970.-ima.“ Priča je istinita, slikar je još uvijek živ, ali nije postojao policijski službenik koji je to pokušavao snimiti. Posjetitelji izložbe mogu preko crnih fotografija i malih bilješki ispisanih rukom upoznati izbrisanu/nevidljivu povijest zagušene manjine. To je specifičan primjer kako je arhiv animiran te kako je potaknuta mašta promatrača strogo umjetničkim strategijama, koje nude neku vrstu materijalnosti usmenoj povijesti koju sam godinama bilježio kao ključni dio svojih istraživanja. Rezultati istraživanja u Bjelorusiji kasnije su predstavljeni u Kijevu u obliku instalacije, dok je jedna od crnih fotografija iz serije Nevidljivo prikazana na nekoliko gradskih svjetlećih reklama. Dakle, Institut je pridonio osnivanju novih veza i izradi nove kvir mape regije.
Glavni cilj projekta sastoji se u aktiviranju i izvođenju prikupljenih arhiva. Osim umjetničkih posredovanja, QAI ponekad doslovno zauzima izvođačku ulogu, kao na primjer pri akciji QAI/MSU, kada sam, odjeven u drag, komunicirao s posjetiteljima unutar prikladnog dijela muzejske izložbe koji je bio pretvoren u privremeni ured QAI-a. Izvedba je bila dio projekta „pokvirivanja“ Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu. Mjesec dana sam boravio u zgradi muzeja, smješten odmah pored arhiva muzeja, provodeći donekle umjetničko istraživanje tako što sam gledao iza kulisa i otkrivao strategije izgradnje kolekcija, stvaranja i interpretacije određenih radova te osobnih utjecaja trenutnih i nekadašnjih zaposlenika muzeja na programu. Rezultat toga je bilo deseto izdanje mog časopisa DIK Fagazine podnaslova „Zagreb – pokvirivanje muzeja“. Počevši s tim izdanjem, DIK Fagazine ujedno je postao i službeni časopis Instituta.
Prošlogodišnja izložba Baština (Heritage) veliko je postignuće projekta QAI. Organizirana u sklopu 7. Pomada festivala, izložba je sadržavala materijale iz kolekcije QAI-a, uključujući predmete prikupljene posebno za tu prigodu, koji su postavili temelje novog povijesnog odjela QAI-a, koji cilja na istraživanja daleke prošlosti. Također, pokvirene su općenito dostupne knjige i kopije, rjeđe originali, radova iz programski heteronormativnih kolekcija muzeja u Poljskoj. Čitava izložba nadopunjena je djelima suvremenih poljskih umjetnika.
Institut za kvir arhive umjetnički je projekt kojeg zasad vodi jedna osoba. Ipak, inicijativa pokušava pokrenuti novi način razmišljanja o mogućem obliku neovisne kvazi-institucije. Dok razvija kolekciju, takav subjekt ne treba težiti statusu klasičnog muzeja, već treba nastojati zadržati svoju performativnu, kritičku i ponekad intervecionističku narav.
Tekst je izvorno objavljen u knjizi „Ponovni pregled baštine“ izdavača Arton Foundation i Akademije likovnih umjetnosti u Varšavi, Varšava, 2019.
Izložba se može razgledati radnim danom do 26. srpnja, u terminima od 17 do 21 sat.
Foto - Tihana Mandušić za PDM
Primjedbe
Objavi komentar