Pisali su o nama: STav - Autocesta sekusalnih sloboda
Prenosimo razgovor s Jörgom Meierom, autorom izložbe Istočno od raja, objavljenom na portalu STav. Razgovor je vodio kustos izložbe Tonči Kranjčević Batalić.
Na nedavno održanoj izložbi u Galeriji Praktika splitskog Doma mladih, u potpuno zamračenom interijeru galerije, u organizaciji kolektiva queerANarchive, predstavljen je ciklus fotografija Istočno od raja njemačkog autora Jörga Meiera. Fotografije prikazuju većini ljudi u najmanju ruku čudne prakse svakodnevice za koje su ljudi koji ih prakticiraju ne baš slučajno odabrali odmorišta uz poznate njemačke autoceste.
Na nedavno održanoj izložbi u Galeriji Praktika splitskog Doma mladih, u potpuno zamračenom interijeru galerije, u organizaciji kolektiva queerANarchive, predstavljen je ciklus fotografija Istočno od raja njemačkog autora Jörga Meiera. Fotografije prikazuju većini ljudi u najmanju ruku čudne prakse svakodnevice za koje su ljudi koji ih prakticiraju ne baš slučajno odabrali odmorišta uz poznate njemačke autoceste.
Dok su za većinu Nijemaca te autoceste simbol slobode kretanja usko povezanog uz ekonomski razvoj, za zajednicu koju vidimo na fotografijama autoceste su put prema ostvarenju seksualnih sloboda. Sloboda kretanja njima omogućuje da se na kratko udalje od normi građanske svakodnevice i zađu u gotovo mistične prostore šuma gdje seksualnost izlazi iz svoje privatnosti, svoja četiri zida, te postaje javna, tj. zajednička. Premda sama autocesta, osim u nekim detaljima kao što su ograde i izgubljena obuća na cesti, nije prisutna na fotografijama, ona je ključna za odrednica prostora koje vidimo na fotografijama. One prikazuju partikularnosti jedne seksualne kulture, seksualnosti koja krši norme i zakone. Ali na nekom općem nivou fotografije govore o odnosu velikih sistemskih infrastruktura i malih čovjekovih potreba koje su istovremeno i otpor sistemu i posljedica istog. Više od fotografijama u razgovoru nam otkriva sam autor.
Na fotografijama vidimo kadrove šume naseljene neobičnim improviziranim konstrukcijama te ljude, ponekad u svakodnevnoj odjeći, ponekad u fetish odjeći a vrlo često i gole. Što zapravo prikazuju fotografije?
Na fotografijama se pojavljuju likovi, privremeni namještaj, poruke i staze kao elementi koji grade scene. Ne prikazujem samo neku gej subkulturu kao što dosta ljudi misli, na fotografijama je i dosta heteroseksualnih osoba kao i trans osoba. Kao i svaki drugi moj fotografski projekt ovo je jedno istraživanje i otkrivanje. Pokušam se približiti nekoj temi i pogledati ju sa svih strana. Nekada radi toga moram naučiti novi jezik, za ovaj projekt trebalo je savladati drugačije ponašanje.
Kako je sve počelo?
Prije šest godina pronašao sam na autocesti odbačenu odjeću i cipele. U mašti sam to povezao s kriminalom ili nesrećom. Htio sam zabilježiti te predmete i svoje osjećaja na fotografiji ali nisam uspijevao. Počeo sam primjećivati takvu odjeću na njemačkim autocestama, ima je dosta, te sam tako jednom otkrio i taj paralelni svijet iza ograda autoceste. On je fascinantan, apsurdan, ponekad i odvratan.
Kada sam tek počeo fotografirati ova mjesta to su prvo bile samo fotografije prostora po danu, jer sam se bojao ljudi. Ne bi se usudio pitati nekog da ga slikam. Ljudi su me gledali a ja sam fotografirao “igrališta” s privremenim namještajem. Jednom prilikom sam otkrio da sam u fotografiji uhvatio i muškarca s leđa. Ležerno obučen stajao je kao kakav uskličnik u fotografiji i onda sam shvatio da ljudi moraju biti u fotografijama. Približio sam im se preko interneta. Većina ih je htjela vruće, izazovne fotografije i nisu baš shvaćali što ja hoću. Ali oni koje sam susreo, s kojima sam razgovarao pokazali su mi svoja mjesta, odjeću i pričali o svojim snovima i željama. To je bio dug proces u kojima su se razvijali duboki odnosi. Vjerujem da kad se zagledate u fotografije možete vidjeti koliko su neke od njih osobne.
Ciklus fotografija si nazvao Istočno od raja. Taj biblijski toponim mjesto je prijestupnika i odbačenih. Kao mjesto van zakona ta zemlja mjesto je i slobode. Zašto se danas ljudi okupljaju uz odmorišta autocesta?
Postoje različiti motivi za to. Neki ljudi jednostavno vole biti goli i odmorišta na autoputu za njih su ulaz u svijet koji im to dozvoljava. Drugima autocesta pruža mogućnost da na brzinu budu nešto drugo, nešto što ne mogu kod kuće. Činjenica je da dosta ljudi ne može biti ono što želi pa su im autoceste otvorile mogućnost da na brzinu i na kratko vrijeme budu ono što žele. Ti ljudi nisu nikakvi prijestupnici, premda mislim da se dosta njih tako osjeća iako su ova mjesta daleko od očiju zakona, kao biblijska zemlja Nod, smještena istočno od raja. NazivIstočno od raja mi je u početku zvučao previše biblijski, al kad sam pročitao te stihove shvatio sam da je to pravi naslov, zvuči čak i herojski.
Koliko su ova mjesta poznata prosječnom Nijemcu?
Većina ne zna za njih, a kad bi znala osuđivala bi ih. Tema kojom se bave fotografije aktualna je u Njemačkoj danas jer su neke grupacije povezane s njemačkom desnicom počele zasjedati ljude na ovakvim mjestima. Ovdje se okupljaju ljudi svih spolova i seksualnosti a oni ih uhvate pred kamerama i govore da je to što rade ilegalno. U tom smislu ovaj rad je i politički, iako se može promatrati i kao bajka ili noćna mora. Ja pokazujem pregršt mogućnosti, bez da otkrivam tajne.
U Split si došao autom. Jesi li primijetio što slično na hrvatskim autocestama?
Ovaj projekt je zaključen tako da više pomno ne tražim znakove kad sam na autocesti kao prije. Ipak primijetio sam da uz odmorište hrvatskih autocesta nema prikladnih grmova i šuma, niti otvora u ogradi. Tu se ništa ne događa. Ne znam gdje ljudi ostvaruju svoje snove i fantazije, ali vjerujem da takva mjesta i tu postoje.
Primjedbe
Objavi komentar