Cijena nevidljivosti
Prostor nekadašnjeg auto kampa hotela Split (danas Radisson Blu), među pederima poznatiji kao štajga kod hotela Split, privukao je dosta medijske pažnje u zadnje vrijeme. Ipak, nisu pederi ti koji su privukli medije.
Kao što smo i ovdje pisali, netko je prvo sustavno počeo uništavati borovu šumu na tom, ali i drugim prostorima u Splitu. To se zbivalo negdje u svibnju ove godine, a nastavak priče uslijedio je pred prošli vikend. Na štajgi su se pojavili građevinski radnici i započeli obnovu jednog od neuporabljivih objekata koji su pripadali nekadašnjem kampu a zadnjih su desetljćima mnogima poslužili kao zgodno sklonište za seks na brzinu u večernjim satima. Nakon početka radova, blokiran je pristup vozilima na štajgu pod izlikom da bi se osušeni borovi, oni koje je netko ranije uništio, mogli urušiti. Za vikend su štajgu osigurali i zaštitari, a njeni noćni korisnici, opsjednuti diskrecijom, izgubili su se bez traga.
Što se tiče radova, pokazalo se da su ilegalni. Vlasničko pitanje cijelog prostora nije riješeno, sedam strana se još uvijek spori na sudu. Zaštitare je angažirala jedna strana da bi spriječila drugu u njenom ne-legitimnom naumu, a ne kako su se neki pobojali da se prostor očisti od pedera.
Nažalost, u svim medijskim spekulacijama o prostoru nekadašnjeg kampa nema niti riječi o štajgi i pederima. A desetljećima je upravo taj prostor bio jedno od najpopularnijih okupljališta ne samo splitskih pedera već svih onih s područja od Metkovića do Zadra. Neki su tu samo dolazili naći nekog za anonimni seks na brzinu, drugi štajgu vide kao jedino mjesto gdje se mogu socijalizirati sa sebi sličnima. Diskrecija im je zajednička vodilja, te im odgovara marginaliziran i zapušten prostor kojeg “pristojan svijet” zaobilazi, barem u večernjim satima. Upravo ta želja za nevidljivošću u društvu, dođe li ikada do javne rasprave o namijeni prostora, koštat će pedere gubitka istog. Osim odbačenih prezervativa, maramica i čikova drugog traga o intenzivnom korištenju prostora na koji bi se mogli pozvati nema.
Kao što smo i ovdje pisali, netko je prvo sustavno počeo uništavati borovu šumu na tom, ali i drugim prostorima u Splitu. To se zbivalo negdje u svibnju ove godine, a nastavak priče uslijedio je pred prošli vikend. Na štajgi su se pojavili građevinski radnici i započeli obnovu jednog od neuporabljivih objekata koji su pripadali nekadašnjem kampu a zadnjih su desetljćima mnogima poslužili kao zgodno sklonište za seks na brzinu u večernjim satima. Nakon početka radova, blokiran je pristup vozilima na štajgu pod izlikom da bi se osušeni borovi, oni koje je netko ranije uništio, mogli urušiti. Za vikend su štajgu osigurali i zaštitari, a njeni noćni korisnici, opsjednuti diskrecijom, izgubili su se bez traga.
Što se tiče radova, pokazalo se da su ilegalni. Vlasničko pitanje cijelog prostora nije riješeno, sedam strana se još uvijek spori na sudu. Zaštitare je angažirala jedna strana da bi spriječila drugu u njenom ne-legitimnom naumu, a ne kako su se neki pobojali da se prostor očisti od pedera.
Nažalost, u svim medijskim spekulacijama o prostoru nekadašnjeg kampa nema niti riječi o štajgi i pederima. A desetljećima je upravo taj prostor bio jedno od najpopularnijih okupljališta ne samo splitskih pedera već svih onih s područja od Metkovića do Zadra. Neki su tu samo dolazili naći nekog za anonimni seks na brzinu, drugi štajgu vide kao jedino mjesto gdje se mogu socijalizirati sa sebi sličnima. Diskrecija im je zajednička vodilja, te im odgovara marginaliziran i zapušten prostor kojeg “pristojan svijet” zaobilazi, barem u večernjim satima. Upravo ta želja za nevidljivošću u društvu, dođe li ikada do javne rasprave o namijeni prostora, koštat će pedere gubitka istog. Osim odbačenih prezervativa, maramica i čikova drugog traga o intenzivnom korištenju prostora na koji bi se mogli pozvati nema.
Ima li još života na ovoj lokaciji ili je postala stvar proščosti?
OdgovoriIzbriši